Kako je pricati tisinom ... ispruzenih ruku ka onom sto samo On vidi ... traziti trag gledajuci zoru kako se radja na mjestu gdje nista vise nije kao prije ... A sati prolaze necujno - tiho , prazninom koja dotice dusu.

Nedostajes ... zato te cekam da dodjes u san ... da ozdravis rane ... popunis praznine- ono kad te pozelim jakoo ...A ja cu i dalje voljeti svjetlost koja ce pokazati put i zadrzat cu tamu zbog koje mogu vidjeti zvjezde i tako ti reci kad god mi onoo nedostajes jakooo: "Lak ti vijecni san duso a meni korak ovozemaljski ..."
Edited by nefes, 2013-08-11 14:06:50
Edited by nefes, 2014-02-09 05:23:04