Trenutak

Ponekad odlutam … ali svijet apstrakcije uvijek se nadje u dubokim smedjim ocima moje inspiracije … svijet satkan od misli , ceznje i zanosa … pomjesan bojama cekanja i prihvacanja … poneke ludosti obucene u mjesecevu haljinu prozetu zvukom omiljenog bluesa...

Covjek sebi stvara priliku i kad iste nema , pokusava je nadomjestiti - oziviti i u istoj prepoznati sustinu sebe ...
Koliki nam je domet i do koje granice mozemo ici shvatimo prepustajuci se onom porivu osjecaja koji se nagomilao vapeci za slobodom - zarobljen negdje duboko u nama …
I onda se desi … takt u kojem se mjesaju boje ... zanesenost i snolikost daju realisticnu melodramu …

Trenutak kad tisina postaje znak prepoznavanja … melodija u kojoj se stapa i osjeti dodir – prepoznaje okus … misli prepoznaju misli

Kazu da ne postoje velike stvari – samo veliki trenutci , kad u drugom prepoznas sebe a ostanes svoj ...
Valjda zato i postoji "par" ona polovica tebe kojeg sretnes slucajno … sustina iz koje se radja sloboda da imas i das priliku , da je obgrlis i dozivis … ogolis pred sobom i prepoznas kao svoju …

I tek tad ne treba nista reci – treba samo znati disati u dvoje

Da – postoje trenutci – jedinstveni i posebni

Edited by nefes, 2014-02-09 05:35:54