Jedno takvo jutro

... uvijek sam se divila slobodi pisanja i snazi da se misao nadje pod prstima citaoca ... sloboda koju sebi mozes i zelis dozvoliti bez obzira na prezir , osudu i precesto na nerazumjevanja ...

... mozda negdje duboko u sebi otkrivala sam taj zarobljeni hir ... pomisao da nekada jednog dana dam sebi priliku ... sama budem dovoljno jaka i oslobodim se stege sopstvenih zelja ...

... a onda mi se nametne snazna misao o vremenu ... tragu i prolaznosti ako isti nikada ne ostavis ....

... jedan zivot je prekratak ma ciji bio da se u nj smjeste mnostva i podare iskustva ... sve one zelje i misli ... prekratak ako danas ne ucinis ... prekratak jer sutra je vec proslo ....

                                   (...)

... neka nasa pomisao nekom je odrednica zivota , kao sto je nas zivot i nacin kako zivimo bar jednom bila misao nekom drugom ... s tim uvjerenjem covjek postaje covjekom ... onako zadovoljan i ispunjen ....

zato mi se svidja ovo jutro danasnje. ...

odustanak od sna nakon sabaha...

tragovi jedne noci ... jednog sna ...

ova soba ispunjena nemirima ( onim lijepim )

... sunce ... knjige pa i ovo ogledalo koje prije par dana htjedoh izbaciti ... ogledalo koje ima varijacije razlicitosti i slicnosti da mi se cini da u covjeku postoji mogucnost drugog covjeka … snazna kao obris koji kad se pogledas pomislis da je On ...

... pomjesan miris kafe i hartije ... tisina narusena tek ponekim suskanjem misli ...

zadovoljstvo jer osjecas ... zelis i nadas se i ma koliko ti nesto bilo daleko hvatas se u borbu sa vremenom u kojem anulirs prolaznost i cinis sebi udogjaj ... tanan ... lijep ... spokojan i miran