Odaberi, odaberi odaberi...

           Sjedim prije par dana u jednoj velikoj svjetskoj metopoli. Ostavili me da uživam u lijepom lokalu, ali zaboravili da u moru nepoznatih lica uživanje baš i nije na zavidnom nivou. Bar meni koja ako ne podijelim utiske odmah sa nekim kao da nisam ni vidjela ništa zanimljivo...

           I tako dok na sve strane oko mene jurcaju nepoznati ljudi sa svojim šarenim mislima, problemima i ko zna čim sve ne, a sve to tako lijepo upakovano u firmiranu odjeću i oblake mirisa, začuh poznate glasove u moru meni nepoznatih riječi, jer jezik tog živog i uzbudljivog grada, nažalost ne znam. Podignem pogled misleći da mi se pričinjava. Kad na moju veliku radost vidim tri tako draga i poznata lica. Ali u velikoj raspravi, i ako mogu da kažem svađi. Vidjevši da ih gledam stišaše se, ali i dalje u velikoj gužvi. Gospođica u bijelom V., gospođa u crnom Č. i koketa u crvenom, takođe na V.

          - Uzet će mene! Viče jedna.

          - Ne, uzet će mene! Viče druga.

   - Ja ipak mislim da će mene.Mene je ipak do sad uvijek željela više nego vas. Uzvikuje treća.

            Da vam iskreno kažem ni sama nisam znala šta da radim i koju da uzmem. A onda posle dugog i napornog razmišljanja, odlučih da je najbolje da ne biram ništa već da idem na sigurno i da uzmem sve. Kolač sa gospođom Čokoladom, ukrašen sladoledom od gospođice Vanilije, a obe u društvu kokete Višnje. Kad su čule moju odluku rečenu prekrasnom, tamnoputom konobaru, prestadoše da se svadjaju i hitro, oduševljene, pojuriše u moj tanjur...

            I tako vrijeme za koje sam mislila da će biti dosadno i dugo, prekratiše i učiniše divnim ta tri slatkiša koja me vječno prate i kad nema nigdje nikoga.

            A mogu vam reći da su i oni "firmirani oblaci" prolazeći kraj stola zavidno gledali u harmoniju i sklad mog izbora, gospođa Č., gospođica V. i koketa V. na jednom mjestu, a bez buke.